Tužni objavljujemo – otišao je jedan od najboljih među nama, Siniša Švec. Jedan od idejnih pokretača i osnivača Yammat FM-a, svojom radijskom kreacijom obojao je naš zvuk, suautor je mnogih naših projekata, jedna od pokretačkih sila naše radijske snage.
Opraštamo se svi, a posebne poruke poslali su direktorica i izvršna urednica Yammat FM-a Ivona Kovačević, većinski vlasnik radija Emil Tedeschi, polovica legendarnog Švec&Peh dua Milan Peh i glavna i odgovorna urednica Yammata Silvija Šeparović.
Ivona Kovačević: „Švec je bio naš kolega, ali i prijatelj dugi niz godina s kojim smo dijelili misli, vizije i, ne manje važno, smisao za humor. Radio vas veže na poseban način, medij je to za koji živiš i koji postaje tvoj život. Na nama je da sada nastavimo živjeti i svaki dan oživljavamo sve ono što smo davno sanjali, još dok smo bili teenageri i, iako se puno toga promijenilo, naša strast – nije. Nevažno je koje vrijeme imate pred sobom; ništa vas ne može pripremiti na bol gubitka i svatko se s njom nosi na svoj način, a mi ćemo kako najbolje znamo – u eteru. Švec, voljeli smo što si bio s nama. <3“
Emil Tedeschi: „U njegovu prezimenu, u kojem se smjestila riječ SVE, je sve ono jedinstveno zašto se voli i sluša radio. Komentari, muzika, razgovori, najave, muzika, jinglovi, reklame, vijesti, nagradne igre, muzika….Baš sve. Slušalo se ŠVE. Zapravo slušao se ŠVEC. Ono što sigurno možemo obećati da će Šveca biti u eteru dok je i Yammata, jer Švec je Yammat. ŠVEC. Bar na trenutak, slušajte tišinu, neka zvoni…..“
Milan Peh: „Još kao klincu po glavi mi se vrtjela ideja da bih jednog dana mogao raditi na radiju…a kad sam čuo njega, bio sam siguran da želim raditi na radiju. Jer, iako se radio doma slušao otkad znam za sebe, kada sam čuo njega bilo je to nešto sasvim drugo – Siniša Švec, potpuno drugačiji… i neponovljivi!
A onda sam i ja došao na radio i od prvog ozbiljnijeg kontakta kada me pitao „jel’ voliš ti hladne pohance?”, a ja odgovorio da ne znam, jer se ne stignu ohladiti, nekako smo kliknuli… i gotovo 35 godina kasnije, od kojih smo 20-ak provodili često urnebesna jutra petkom u eteru, izuzetno sam mu zahvalan na svemu što sam od njega, posredno i neposredno, naučio da bih i dan-danas mogao raditi najbolji posao na svijetu… A taj najbolji posao na svijetu, on je radio najbolje na svijetu“
Silvija Šeparović: „Oni koji nas slušaju dobro znaju kakav je gubitak izgubiti Šveca i nema tih riječi kojima bih mogla opisati kako se time razara i dio mene koja ga znam i volim… i njega i ono što radi otkad znam i radijsku sebe. Nedostajat će silno i meni i nama al znamo mi dobro što nam je raditi – nastaviti tamo gdje je stao. Dijelili smo istu viziju sjajnog i pametnog radija i slušajući nas tamo negdje s druge strane, sigurna sam da će pažljivo pratiti. I biti zadovoljan. “
Mnogi bi sigurno potpisali – ako je itko to bio, on je bio radio.
Siniša Švec na radiju je oduvijek, stigao tamo u prvoj godini postojanja nekadašnje Stojedinice, u to doba Omladinskog radija. 1984., dakle. Prvi put u eter dogodilo se da je ušao tada davno, tako je sam opisivao, kad je počeo puštati glazbu u kultnoj, tada silno popularnoj i slušanoj emisiji – u Radio tulumu kojom su ljudi pozivali na svoje tulume. Legenda kaže da je tome kumovao Neven Dubravčić Beli, zapravo legendarni Tarzan tog radija koji ga je predstavio kao sjajnog DJ-a a urednik Silvije Vrbanac prihvatio. I, kako je Švec opisivao, u eter je krenuo te jedne kolovoške večeri – prvo što je tad pustio bili su Colourboxi, njihovu stvar Manic.
I to – biti na radiju, toliko mu se svidjelo da je nešto vremena kasnije dao otkaz na poslu na kojem je dotad dobro zarađivao i na radiju počeo raditi za honorar…. 20 puta manji od te plaće, tako je jednom izjavio.
Neki od nas nikad neće zaboraviti kako je tog ljeta 1986. Omladinski tada prvi valjda u Europi puštao nove Smithse, album The Queen is Dead. I to je tek primjer jer uvijek je među prvima imao novu glazbu …. tad je to bilo jako važno. Tih ranih godina bio je suvoditelj isto tako kultne emisije Van struje, emisije alternativne glazbe a glazbu koju voli uvrštavao je u jinglove koje je radio. Pamti se onaj nikad prežaljen za središnje vijesti – Aktualni 101, to su bili baš Colourboxi, a recimo poseban jingle bio je tada davno napravio za noćne vijesti …. s prvim taktovima Meat is Murder voljenih Smithsa.
Uskoro – jedan je od nekoliko top DJ-a Stojedinice. To nije mogao biti svatko – svakog radnog dana u tjednu, a tako je bilo godinama, išao je legendarni One Man Music Show i on je bio jedan od njih petorice. Švec je oduvijek a posebno onih dosta mračnih 90-tih, poznat po neobuzdanim komentarima društva i politike, dobro se pamti kad je zbog nekih takvih dobivao neugodne poruke nekih branitelja kasnije osuđivanih ratnih zločinaca, poznata je i ona njegova koja je uzburkala scenu pred smrt prvog predsjednika ovdje… Tvrdio je svojedobno da je radio uvijek ustvari shvaćao kao privilegij da javno kaže ono što misli većina ili većina onih kojima je okružen. Plesao je stalno, i sam je to priznao, na tankoj granici– i dobrog ukusa i politički nekorektnog humora. Znajući pritom da ima i puno onih koji to ne vole.
Nešto kasnije, početkom 2000-tih dogodila se ljubav – Švec i Peh, Milan Peh postali su neizbježni duo i tako se, uz nevjerojatnu popularnost (a i to je legenda) rodio Službeni početak vikenda. Sjajni petci su to bili… I taj tandem preživio je i bankrot Stojedinice da bi nešto godina kasnije bili srce malobrojne ekipe koja je početkom 2015. stvorila Yammat FM. Švec stoji iza većine jinglova, njegova sjajna produkcija obojala je Yammatov zvuk, njegov bogat glas svojom snagom jeo je eter. Prezirao je formatirane radije, smijao se njihovoj „feel-good“ površnosti, bio uvjeren da se format može raditi i tako da ga nitko ne prepozna.
Glasom nije bio samo radijski čovjek …. pojavljivao se tako u crtićima, bio Jura u Pobuni na farmi, Grub u Čuvarima šume: Tajanstvenom svijetu, Malcolm u Tom i Jerryju, Hobie Brown u Spider Manu: Putovanju kroz Spider-svijet … sve je to bio on. A u eteru znao je biti papa Woytila, zapravo papa uopće, a u legendarnim Zlikavcima, koje su mnogi vidjeli kao hrvatski South Park – tamo je bio neponovljivi pater Vjeran Božić, glasom isto papa Ivan Pavao II… A zapravo – Švec.
Volio je kuhati, i jesti naravno. Taj obično nevažan podatak u životopisu, u njegovom je slučaju važna činjenica i znaju to svi za koje je ikad nešto skuhao. Godinama smo zajedno planirali to njegovo umijeće pretvoriti u Švecku kuharicu … A sada ispada da ćemo se morati hraniti sjećanjima. Srećom, dobrim. Sjajnim, dapače.