Da nam je netko prije nekoliko godina, mjeseci, dana… rekao da ćemo biti među posljednjim medijima koji će s njim razgovarati prije nego umre, ne bismo vjerovali. No, dogodilo se (ne njegova smrt dakako, nego naš razgovor). Yammat je tako naime, dobio ekskluzivnu priliku, kao jedini radio u Hrvatskoj, razgovarati sa slavnim komičarem Johnom Cleeseom koji u sklopu turneje Last time to see me before I die večeras i u nedjelju, 17.06.2018. gostuje u zagrebačkoj Koncertnoj Dvorani Vatroslav Lisinski.
Monty Python: fenomen koji je utjecao na liberalnu ideju u Jugoslaviji
Monty Python zasigurno je jedan od najpoznatijih proizvoda britanske komedije. Nastao je 1969. godine, a gledan je i dan danas. Hrpetina je to skečeva koje publika danas možda i ne razumije u potpunosti, jer kako Cleese voli napominjati “Python je u Americi precijenjen”, međutim – tada kada je nastao, odnosno kada su nastali skečevi – ubio je prožet liberalnom idejom.
Onom u kojoj je ‘ok’ šaliti se na račun političkog sustava, premijera, pa čak i kraljice.
Kako je negdje ostalo zapisano, Jugoslavija je među prvim komunističkim zemljama koje su emitirale Leteći cirkus Montyja Pythona, što je uvelike utjecalo na stvaranje liberalne ideje kod nas. Poveznice se tu mogu naći u Alanu Fordu, kao i u Top listi nadrealista koja je nastala po uzoru na legendarni Monty Python. Je li Cleese bio svjestan tog utjecaja?
“Ne, nisam to znao. Bio sam poprilično iznenađen. Ali znate, kada radite ovakve programe, nitko vam ništa ne govori. BBC je znao u koje je zemlje prodao prava za emitiranje serije, međutim nama nisu ništa govorili – saznali bismo neke informacije od ljudi koji su gledali. Međutim, znam da je bilo popularno u nekim zemljama. Eric Idle mi je rekao da smo bili vrlo popularni u Brazilu, tamo je to bila underground, subverzivna serija koja je njima bila antisovjetska i zato je bila popularna. Međutim, nismo tada znali da, smo bili jako popularni u Poljskoj. Saznali smo to tek prije tri godine, kada smo postavili veliki šou u O2 areni u Londonu, kada su meni prišli brojni Poljaci koji su mi rekli da su nas pratili u Poljskoj. Dakle, do tih informacija smo došli zapravo, jedino ako su ih ljudi podijelili s nama.”
Na tom su istom nastupu u 02 areni saznali da su bili popularni i u Meksiku. “U cjelini, britanski su sitcomi popularniji u sjevernoj i istočnoj Europi, a nisu baš nešto poznati na jugu – primjerice u Španjolskoj ili Italiji – tamo nisu baš dobro prošle“, rekao je Cleese.
Njihovi su skečevi bili komentar društva, stoga nismo odoljeli, a da Cleesa ne pitamo što misli o kakti ‘povijesnom dogovoru’ između Kim Jong Una i Donalda Trumpa. “Pa nisam siguran koliko će dogovor imati prave vrijednosti. Podsjeća me to na rečenicu Sama Goldwyna koja glasi ‘što je verbalni dogovor, ako ne vrijedi ni papira na kojemu je zapisan’.”
Da nije bilo Pink Floyda, Led Zeppelina i Jethra Tulla, ne bismo snimili ‘Monty Python i Sveti gral’
Možda niste znali, no Leteći cirkus Montyja Pythona nerijetko se borio s nedostatkom sredstava za snimanje. Govori tako ekskluzivno za Yammat, jedan od članova moćne šestorke – John Cleese. “Jako smo se često oslanjali na osobe iz glazbene industrije da financiraju naše projekte. Primjerice ‘Monty Python i sveti gral’ djelomično su financirali Pink Floyd i još dva velika benda. Pink Floyd, Led Zeppelin i Jethro Tull. Međutim, nije bilo baš jako uspješno jer smo snimili cijeli film za svega 400 tisuća dolara. No, činjenica je da smo se morali okrenuti rock glazbenicima kako bismo financirali veliki broj naših projekata.”
Da nije bilo glazbe, ne bi bilo ni nekih od najpoznatijih uzdanica Montyja Pythona, iako vjerujemo da bi se Cleese i ekipa već nekako snašli. A kad smo već spomenuli glazbenike dodajmo i kako je Elvis Presleyvjerno pratio svaki skeč Phytonovaca te je suprugu Priscillu – prisilio da nauči dijaloge napamet, kako bi ih mogli odglumiti zajedno. Ne smijemo zaboraviti ni legendarnog Johna Lennona koji je jednom prilikom izjavio, a Cleese se prisjeća: “Radije bih bio Python, nego Beetle“.
https://www.youtube.com/watch?v=IqhlQfXUk7w
U razgovoru s Cleesom, spontano je došlo i do pitanja o današnjem humoru, odnosno gdje je, kud je nestao. “Čini se da se ljudi danas na sve vrijeđaju” – kaže Cleese: “Svi se boje da će nekoga uvrijediti jer ne razumiju razliku između dobrog i bezobraznog humora. Vlada zbunjenost, jer problemi s politički korektnim osobama proizlaze iz činjenice da ti ljudi jednostavno nemaju smisla za humor. Od takvih ljudi uvijek tražim da mi ispričaju neku političku korektnu šalu – jer ni ja nisam siguran kako bi ona zvučala. S druge strane, smisao za humor povezan je s mentalnim zdravljem, visokom razinom mentalnog zdravlja. Psihijatri se često za smisao na humor referiraju kao na zreo obrambeni mehanizam – a ljudi bez smisla za humor nerijetko smatraju da nemaju perspektivu, odnosno razvijen osjećaj za stvarnost i mislim da iz tog razloga krivo tumače stvari.”
Preko Cambridgea do showbiza
Manje je možda poznato, ali ne tako manje važno ili zanimljivo, kako je karijera Johna Clessea počela. “Bio sam student prava na Sveučilištu Cambridge i planirao sam postati odvjetnikom. No, u mojim posljednjim, doslovno tjednima studiranja, postavili smo jednu predstavu. Kad kažem mi, mislim na Footlights klub u kojem su djelovali studenti koji su voljeli raditi skečeve i monologe, te kraće humoristične pjesmuljke. Mi smo postavili svoju predstavu u profesionalnom kazalištu Cambridgea koja je tada prošla poprilično nezapaženo. No, u ’63. je promotor ili producent iz Londona došao i pogledao tu predstavu i odlučio da će ju preseliti na West End. Istovremeno, predstavu je došlo pogledati i dvoje ljudi s BBC radija te su nama trojici ponudili ugovore da dođemo na BBC – u mom slučaju da dođem kao pisac, odnosno scenarist. Tako da sam praktički, odmah nakon studija otišao raditi na BBC i tamo sam ostao gotovo godinu dana. Tijekom te godine radili smo na jednoj ili dvije radijske emisije koje su se bazirale na onim kazalištnim predstavama koje su nas sve pogurale u showbiz i to je postala emisija naziva ‘I’m sorry, I’ll read that again’.”
Pitali smo ga i zašto se nikada nije vratio svojoj profesiji – pravu – a odgovor je poprilično očit. “Kada su mi ponudili posao rekli su mi da ću zarađivati 30 funti na tjedan, a kao odvjetnik bih zarađivao oko 12 funti.S obzirom da sam uživao nasmijavajući ljude, a pravo i nisam smatrao posebno zanimljivim, odluka je bila – kako bi Amerikanci rekli – ‘no brainer’. Jedostavno sam se javio odvjetničkoj tvtrki i rekao im da ne smatram da oni trebaju mene, te otišao raditi na BBC čime sam zapravo i smirio svoje roditelje. Puno se tada govorilo o mirovinama, a ja sam bio zaposlen na mjestu gdje je lova sigurna.”
U novom mileniju, točnije 2017. godine Cleese se na radio valove BBC-jeva Radija 4 vratio s emisijom ‘John Cleese presents’, u sezoni od šest epizoda, koja je obnovljena za novu sezonu – kako nam je potvrdio ovaj Oscarovac. Riba zvana Wanda, Fawlty Towers, Monthy Python – samo su tri izdvojena segmenta karijere ovog višestruko talentiranog kreativca.
Cijeli intervju poslušajte na našem Mixcloudu – Yammat FM_shows – a kad ste već tamo, bacite uho i na Katedru za plastičnu kirurgiju.
