Odlučujući su dani za Uljanik ove jeseni – tako se barem može osjetiti u pulskom zraku. U utorak se iz tog istarskog grada orila zajednička deklaracija Istarske županije i Grada Pule u kojoj se pozivaju svi sudionici u procesu restrukturiranja tog brodogradilišta da im prioritet bude pronalazak modela za isplatu plaća i premoštenje financiranja do završetka restrukturiranja, a traži se i poduzimanje hitnih mjera, posebno od Vlade, za rješavanje sadašnje krizne situacije, s ciljem da Uljanik bude održivo i uspješno brodogradilište.
Prije samo pet godina, kada se provodilo restrukturiranje ostalih domaćih brodogradilišta – između ostalih Brodosplita, Brodotrogira i Trećeg maja, koji je u tom procesu pripojen Uljaniku – pulsko je brodogradilište bilo zdrava firma, ona kojoj taj proces nije bio potreban (ili je barem tako uprava procijenila). Danas gledamo tvrtku koja naoko propada, tvrtku u koju treba ulupati milijune i milijune kuna, kako bi samo nastavila s radom – a tko zna koliko milijuna će biti potrebno za opstanak na tržištu.
“Uljanik je od strateškog značaja za Pulu”, poručio je na zajedničkoj sjednici pulski gradonačelnik Boris Miletić. Istarski župan Valter Flego lopticu prebacuje Vladi i govori kako je u njenim rukama ključno rješenje. A činjenica je da se dugo tu kuhalo, pod strojevima brodogradilišta koje je – ne tako davno – slovilo za jedino profitabilno brodogradilište u zemlji.
Oči svih sudionika uperene su prema Puli, jer čeka se najavljena sjednica Vlade na kojoj bi, kako se nagađa, trebao biti predstavljen Plan za spas Uljanika. Kompanije u grupaciji koja okuplja dva škvera, Uljanik i 3. maj, i dalje se suočavaju s blokiranim računima, a u petak bi trebala biti isplaćena plaća za kolovoz. Aktualnosti je za Yammat komentirao Đino Šverko, dopredsjednik Sindikata metalaca Hrvatske.
Hoće li biti štrajka – ako ne dođe do isplate plaća?
Mi bismo svakako voljeli da to možemo izbjeći, da nas to ne čeka. Već smo za ovu prvu plaću štrajkali, a bilo je rečeno da ćemo ovu sigurno dobiti, tako da očekujemo da će se iznaći neko rješenje.
Odgovornost se prebacuje – s Vlade na Upravu, i obratno, tu je i gradska vlast, županija. Puno se tematizira, no konkretnih rješenja smo malo mogli čuti. Kako vi u tom šušuru vidite razvoj situacije? U kojem smjeru se ‘diše’?
Mi u sindikatu metalaca, zalažemo se za restrukturiranje koje je započelo – država je osigurala jamstva za 96 milijuna eura u prvom mjesecu – tako da to očekujemo. No, nije se očekivalo da to neće biti gotovo. Sada je polovica devetog mjeseca, a mi smo računali da ćemo u prvih šest mjeseci to preživjeti. Sada je malo upitno, dok se ne donese plan restrukturiranja, jer da smo mi neka zdrava firma onda nam ono ne bi ni trebalo.
Možete li nam reći, da ustanovimo činjenice, koji postotak vlasništva nad Uljanikom imaju radnici? U kojoj mjeri oni mogu utjecati na to što se događa?
Mene su sada izvlačili po raznim internetskim portalima da sam govorio 2013. da smo mi većinski vlasnici i da mi možemo čuda neka i tako dalje – možda sam bio malo euforičan u smislu da smo mi tada imali kao radnici 47% dionica i samo da nam se pridruži jedan Adris mi bi imali natpolovičnu većinu (Adris ima oko 12% dionica). U tom sam smislu ja to govorio. Sadašnji radnici u Uljaniku imaju oko 25-26%, i onda se spominjemo mi u kontekstu privatne firme. Međutim, kako nemamo organizirano radničko dioničarstvo, te dionice nisu ujedinjene i svatko ima svoje. Na početku smo to organizirali unutar dva sindikata koja su tada djelovala, da oni daju svoje predstavnike u Nadzornom odboru i predstavljaju radnike, što je funkcioniralo do prvog mjeseca, dok moj kolega iz Sindikata Istre nije odstupio. Dakle, do tada smo kontorlirali dvije petine Nadzornog odbora, a otkad je on to napustio ostao sam samo ja, predstavnik radnika. U zadnje sam vrijeme dosta prozivan zbog te uloge, da nisam ništa poduzeo, a mogao sam. Međutim, jedna petina u Nadzornom odboru i ne može raditi neka čuda.
U međuvremenu, dogodila su se otkazivanja ugovorenih brodova. Govori se da je – da bi “Uljanik” bio u stanju uopće nastaviti s radom – neophodno osigurati još 40 milijuna kuna za izlazak iz blokade, restrukturiranje bi imalo trajati oko pola godine, što samo za plaće znači još 300 milijuna kuna, te još toliko za materijal i ostalo za proizvodnju. To je dakle samo za nastavak rada. A što je onda s opstankom na tržištu?
Kada bi se napravilo, kako se i dogovorilo u restrukturiranju, da 50% uloži država, a 50% strateški partner, onda su to manji novci da nas se ‘podigne na noge’. Koliko god da teško to zvuči poreznim obveznicima da se sada opet netko sanira, a kao privatnici smo, i naravno da nisu svi voljni. No, s druge strane kada se spomene da jedan naš brod, vrlo složen i sofisticiran – kao što je jedan dredger za kopanje morskog dna na kojemu sada radimo – košta 180 milijuna eura, kad se on isporuči, onda odmah slušamo da raste BDP.
Mnogi će reći da se aktualna situacija – osim što se dakako rješava problem Uljanika – koristi i za politička razračunavanja. Boris Miletić spominje ovih dana kako se desne političke struje naslađuju, neki tvrde da je zbog slučaja Uljanik IDS ostao otvorenih bokova pa da bi mogao biti i rezervni adut HDZ-u.
Nama u Uljaniku je najgore što se preko leđa radnika prelamaju interesi raznih stranaka. Ove manje nas prozivaju, mene osobno putem Facebooka i slično, međutim ove malo etabliranije stranke isto bi htjele – nažalost – neke svoje poene. Kada smo mi štrajkali pred gradskom upravom, nismo to činili radi aktualne vlasti, nego zašto što radnici znaju da je promjena GUP-a Pule u njihovim rukama, a isto tako znaju što su gradski čelnici govorili godinama unazad – a to je da nas žele preseliti. To se ne zaboravlja! Protiv smo politiziranja, protiv smo toga da dobivaju sitne političke poene – bilo koja stranka. Pa tko će nam pomoći ako i lokalna vlast, samo da bi ocrnila ovu aktualnu, ide drvljem i kamenjem po njima, a okupili smo se svi na zajedničkoj sjednici kako bismo govorili o spasu Uljanika i svi bismo trebali puhati u isti rog.
Cijeli Intervju tjedna poslušajte na našem Mixcloud kanalu – Yammat FM shows.