Čovjek i pas prijatelji su još od neolitika, ali je li to prijateljstvo u ovom tisućljeću krenulo u krivom smjeru? Na to pitanje, ali i brojna druga, naša Katedra za plastičnu kirurgiju traži odgovore istražujući pritom genezu odnosa vlasnika i njihovih kućnih ljubimaca.
Govoreći o tim odnosima, prije svega pasa, mačaka i njihovih vlasnika, ne može se ne prodrijeti duboko u ljudsku psihologiju, odnosno u prirodu odnosa koji se pritom stvaraju te važnosti tih odnosa za one koji ih stvaraju. Istraživanja na tom polju jesu skromnija, ali ništa zato malo vrijedna. Tako su Jelena Ombla, Zvjezdan Penezić i Marina Vidaković s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, istražili socioemocionalni kontekst privrženosti kućnim ljubimcima i pritom zaključili da “Vlasnici tretiraju svoje pse poput djece igrajući se s njima, pričajući s njima koristeći pritom takozvani majčinski govor, mazeći ih, tražeći i zadržavajući fizički kontakt s njima te povrh svega brinu o zadovoljavanju njihovih životnih potreba” (Ombla, 2016).
Da se radi o jednom roditeljskom odnosu, potvrdili su nam i sugovornici: doktorica znanosti Arijana Turčin specijalistica psihijatrije iz psihijatrijske bolnice Sveti Ivan, trenerica pasa Vedrana Dorogi, pet sitter Marijo Anković i brojni vlasnici pasa koji se druže na jednoj zagrebačkoj livadi.
O njihovim iskustvima i zaključcima, bilo profesionalnim ili iskustvenim, poslušajte u ovotjednoj Katedri – ovdje! Pritom, saznajte i što je to petfluencer, pet terapija te koliko milijardi dolara stane u jednu godinu brige o životinjama svake vrste.
Sve što trebate znati o kućnim ljubimcima, na 102,5 MHz.
