Yammatova ekipa vratila se iz Praga, pivo i dojmovi su se slegli pa je vrijeme da vam damo presjek našeg puta „iza scene“, odnosno, izvan etera.
Prije Praga naumili smo posjetiti Česky Krumlov, predivan pitoreskni gradić na jugu Češke. Nakon putovanja Slovenijom i višesatnog prolaska austrijskim tunelima nalik Moriji, naša Mateja dovezla nas je do, kako bi Peh rekao, Samobora, samo puno ljepšeg, gdje smo popili naše prvo češko pivo, opalili prve fotke i pojeli prve knedličke.
U Prag smo stigli navečer uz ponešto nervoze jer smo putem naišli na radove pa smo morali loviti autocestu poljskim putevima i češkim stazama. Raspakirali smo studio i kofere i već iza ugla naše rezidencije našli ugodni kafić, koji nam je postao baza tijekom boravka. Starosjedilac Peh uputio nas je u osnovne termine komunikacije s konobarima, a primijetili smo i kako u Češkoj ne postoji kultura ranojutarnje kave, koja je, ako se i nudi u kafićima, upitne pitkoće. Umjesto kave, pije se, pogađate, pivo.
Sljedeći dan zaputili smo se u centar Praga, što nam je postala svakodnevna rutina nakon emitiranja. Valja napomenuti kako je javni prijevoz izuzetno brz, točan i organiziran tako da za 15-ak minuta možemo doći iz „praških Ravnica“ do „praškog Trga bana Jelačića“.
Prag je u ovo vrijeme prepun turista tako da su sve turističke lokacije u centru zakrčene, no čim izađete iz glavnih koridora, nabasat ćete na predivne gostionice i lokale, idealne za predah od gužve. Naš pivski connoisseur odlučuje se za Pivski muzej nedaleko Karlovog mosta. Prilazi nam naočita konobarica i, nakon što je Peh naručio na fluentnom češkom, djevojka kaže „A vi ste naši, pa što ne kažete“. U razgovoru nam je rekla da je Šibenčanka, da je na razmjeni studenata i da radi u pivnici studentski posao. Za vrijeme boravka kontaktiralo nas je dosta ljudi iz naših krajeva koji žive i rade u Pragu; naš Igor se našao s prijateljicom iz glazbene škole, koja je spakirala kofere i otišla u Prag nakon diplome, našla je posao za mjesec dana i sada je tamo već 3 godine, a u razgovoru s kustosicom jednog od praških muzeja saznali smo da joj je pokojni muž bio iz Zagreba. Odmah smo se složili s njezinim riječima: „Mislim da se od svih Slavena Hrvati i Česi najviše miluju.“ Kao pravi đaci, na terensku smo se nastavu zatim uputili u Staropramen pivovaru, gdje smo od stručnog vodstva saznali sve (ono malo) što još nismo znali o pivu. Hektolitri hladnog napitka opravdali su Pragovu titulu zlatnog grada, u to smo sigurni!
Ono što vam dobri duh Praga može ponuditi, teško se može upiti u samo tjedan dana boravka, no dovoljno je da se zapali iskra i da napunite srce ljepotom i umijećem življenja jer Pražani tako doista žive. Nismo sigurni je li razlog tome kvalitetno pivo, ali doista vidite da su ljudi sretni, parovi koji se drže za ruke nemaju beznadni pogled u daljinu, ljudi u kafićima smiju se glasno, a iako ih bije glas očajnih vozača, nećete čuti nervozno trubljenje na gradskim prometnicama. Evidentno je da im grad pruža uvjete za kvalitetan život i da, ako želite raditi, možete tu ostvariti svoje snove i napredovati (a to potvrđuju rastući natalitet, niska stopa nezaposlenosti i najveći BDP u Europi), bilo da su vam interesi u otkrivanju najpovoljnijeg shopping centra i kupnje autohtonih čeških orašara, posjet nekoj od bezbrojnih pivnica ili mjestima gdje možete udahnuti ostatke prošlosti ovoga grada, kao što su glazbeni muzeji, brojna kazališta ili privatni dvorci, koji čuvaju rukopise najvećih svjetskih skladatelja.
Ono što vam možemo obećati je da ćete se bar jednom izgubiti u njegovim uličicama i uživati u svakom trenutku tog momenta uronjeni u neko drugo vrijeme. I kad pogledate crno-bijele šahovnice kojima su popločeni gotovo svi praški glavni trgovi i sjetite se da su crni i bijeli dani naša svakodnevica, ali su u tom momentu ispod nas, dovoljno je dignuti pogled prema nekom od simboličnih pročelja ovog alkemijskog hrama umjetnosti i osjetiti strahopoštovanje prema njegovim ulicama, trgovima, ljudima i pokojem pivu ili trdelniku.
