Otkako je 8. svibnja 1979. prvi put otvorio okice, Matan nije imao osobito jasnu viziju što bi sam sa sobom. Na pitanje starijih što želi biti kad poraste, u pravilu bi demonstrativno napuštao prostoriju. Trajalo je to tako neko vrijeme, a onda se, u ranoj adolescenciji, dogodio – sport. Preciznije, nogomet.
Matan, naravno, ima dvije lijeve, ali je na tribinama Maksimirskog stadiona bio prilično učinkovit. Ljubav prema sportu navela ga je da se okuša kao sportski novinar na jednom zagrebačkom radiju. One thing led to another i Matan je polako završio u eteru kao spiker, a kasnije i voditelj. Ta je avantura potrajala jedanaest godina, da bi potom, ljeta gospodnjeg 2014., naprasno završila.
Geni, staž na tribini, ali i dugogodišnja “potpora” raznoraznih tvornica duhana, rezultirali su činjenicom da Matan danas ima glas kakav ima, što ga je, po svršetku radijske karijere, gurnulo u voice-over vode. Trajalo je to tako četiri godine, a onda mu se – dobrohotnošću ljudi s Yammat FM-a – ukazala prilika da još jednom okusi slast etera.
