Radio i politika ili obrnuto, politika i radio su joj u krvi a u oba slučaja ono što od nje možete očekivati stane u dvije riječi – “u glavu”. Ili… u Yammatovom slučaju – barem 25 minuta Aftershocka. Prepoznavali su to mnogi pa u kućnoj zbirci ima nekoliko novinarskih nagrada.
Oduvijek tvrdi da se politici i političarima treba glasno smijati i nikad im vjerovati, nikad ih slijediti već od njih stalno i uvijek očekivati da građanima služe. Slično očekuje i od potonjih – da misle, prosuđuju, donose zrele odluke. I nikad ne odustaju. Sve to od prošle godine može se prepoznati i u, suautorski napisanom, pisanom obliku – knjizi “Hrvatska – Njenih prvih dvadesetak”.
Zvuk je opaja i inspirira – od glupavih izjava prije spomenutih zoon politikona, nemontiranih snimki velikih događaja, buke s nekog uličnog ugla, preko zvuka žabe i cvrčka do – dakako – glazbe. A nju smatra umjetnošću nad svim umjetnostima… ako je naravno glazba s velikim “G”. Takvu prepoznaje i sluša u baš svim njezinim pojavnim oblicima – od Chopina i Handela preko Massive Attacka, Prodigyja, Thievery Corporation, PJ Harvey do Svadbasa, Tamare Obrovac i Pipsa. Ali i puno šire.
