Švec. To prezime vam govori sve.
On je recidiv starog i konfliktnog radijskog sustava odavno odbačenog kao subverzivna forma zabave. Taj vuk samotnjak povremeno se ponaša kao regresivni fanatik pokušavajući uskrsnuti već zaboravljene neloše momente iz svoje tridesetogodišnje radijske karijere, dok istovremeno ostaje nesklon vlastitoj medijskoj promociji i korporativnom identitetu. Iako na prvu djeluje dezorijentirano i bez stvarne želje u njemu tutnji vulkan znanja i uznemirujuće jake želje da sve postojeće radijske forme podvrgne sistematskoj kritici. Poznata je njegova izjava “neka mostovi koje spalim osvijetle moj put” koja se dan danas sluša sa zebnjom jer ne ostavlja mogućnost dijaloga. Za njega autoriteti ne postoje osim ako nisu stvoreni krvavim radom i potpunoj predanosti jednom jedinom cilju – radiju, sve ostalo je šareni bofl i prevara.
A njegov radijski put oduvijek je obilježen evolucijom i stvaranjem novih obrazaca razmišljanja i zaobilaznih strategija predstavljanja sadržaja. Njegova estetika popularnog kroz prvo slušanje zvuči prosječno, dok pažljiviji slušatelj pronalazi sinergiju puritansko dominantnog audio fetišizma i konstruktivne dekonstrukcije.
Ukratko, on je Švec, ili ga bezuvjetno volite ili ne, nema između.
Mislili o njemu dobro ili loše on je bio i ostao institucija nepovratno integrirana u povijest radija, medija kojeg nikada nije prestao voljeti.
