Martina Vazdar

Komunikologinja koja za vrijeme studija odlazi na prvi radijski spoj, te veoma brzo nakon toga započinje s radijskim novinarstvom.

Bila je to ljubav na prvi pogled koja se, kao što za sve u životu kaže, dogodila s razlogom. Brbljava, šašava i pozitivna, voli nasmijati druge, obožava glazbu pa ne čudi što se utaborila na Yammatu.

Od malih nogu okružena je glazbom, a sve je krenulo s domaćom Tajči i Čokoladom te Dvornikovom Afrikom., od stranih su to Superstition Stevieja Wondera te Hotel California američkih Orlova. S obzirom da se višak energije negdje morao potrošiti, pjevanje pred televizorom  seli u zborsko okruženje u čemu uživa i danas.

Upitate li ju  za najdražu stvar odgovorit će s “Nemam pojma”. Voli sve što ima dušu, a čude se kada u mladom tijelu zateknu stari duh.  Krenulo se s rockom, bilo je tu i heavy faza da bi se vratila korijenima: soul, RnB, gospel,  rockabilly, disco, funk, u konačnici sve što ima ritma i uz što može uloviti harme. Na svojim playlistama ne izostavlja oldies i disco/funk hitove,  a voli ubaciti i klupske hitove od početka milenija pa naovamo. Sve više joj se sviđaju novi dragulji domaće scene, dok je oko strane glazbe izbirljiva jer danas komercijala ponekad prevlada notama.

Smatra da je glazba univerzalan jezik: “Ako imaš poruku prenijet ćeš to u bilo kojem aranžmanu  i ljudima će se svidjeti.” U slobodno vrijeme srest ćete ju u dobrom društvu s kriglom dobre pive u ruci. Tu su i putovanja, od kojih u dobrom sjećanju ostaje Nizozemska te naša obala. Smatra kako je mnogo toga ostalo neotkriveno no znatiželje ima napretek, ali zato se uvijek rado vraća svome Zagrebu.

Za kraj ističe onu  Yammatovsku: “Sve je glazba i glazba je sve!”